BIJELA NEDJELJA - MALI USKRS

    DRUGA NEDJELJA PO USKRSU GOD.“B“ 
        BIJELA NEDJELJA -  MALI USKRS           Mostar- Cim, crkva Isusa Dobrog Pastira
     NEDJELJA BOŽANSKOG MILOSRĐA         12. travnja 2015. g.

Svaka je nedjelja dan i spomendan Isusova Uskrsnuća, ova nedjelja posebno. Danas je tzv. Mali Uskrs, Bijela nedjelja, kad će mnogi Prvopričesnici prvi put primiti Isusa u svoje malo i nevino srce.

Danas je blagdan Božanskog Milosrđa. Danas je godišnjica proglašenja svetim dvojice velikih Papa našega vremena : Dobri Papa Ivan XXIII. i Papa Ivan Pavao II. Sveti Ivan apostol i evanđelista vjerno nas izvještava o svemu što se dogodilo osam dana nakon toga.

Neka! Reklo bi se ta On ima jedino pravo da nam sve potanko kaže šta je i kako je bilo, ta on je jedini pravi svjedok Kristove drame, patnje, umiranja i uskrsnuća. Sve je uživo promatrao od početka do kraja, zato mu treba vjerovati i posebno zahvaliti

„ Uvečer istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus stane u sredinu i reče im : „Mir vama!“ To rekavši pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: „Mir  vama!“ – Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.“ to rekavši dahne u njih i kaže im: „Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, opraštaju im se: kojima zadržite, zadržani su im.“
(Iv 20. 19-23)

Dakle Isus je cijeli uskrsni dan ostavio učenike u iščekivanju. Javio im se tek navečer. Što su oni razgovarali toga cijeloga dana, kako je bilo raspoloženje među njima možemo zamisliti. Neke su žene rekle da su ga vidjele živa da je s njima razgovarao, dvojica apostola su se uvjerili da je grob prazan, vratili su se dvojica iz Emausa i pričaju da su ga prepoznali u lomljenju kruha, ali sve je to nesigurno, možda su sve to neispunjene želje i tlapnje..

Zaključana vrata Njemu više nisu prepreka niti problem, On više nije podložan prostoru i vremenu.

U predvečerje „kroz zaključana vrata“ ulazi tiho i blago s još blažim pozdravom „Mir vama!“ Bilo je očekivati da će ih prekoriti za nevjeru, ljudskom logikom trebao bi im predbacivati, žestoko ukoriti: „kukavice, šta ste do sada gledali, i slušali.Pa jesam li vam toliko puta govorio najavio slijed, moje muke i Uskrsnuća, a vi ništa, šta sad kažete? To blagi i milosrdni Isus ispušta.

Bilo je očekivati da će kad uskrsne najprije otići do Pilata pa mu se javiti kao Kralj, javiti se onima koji su ga pljuvali, razapeli, u smrt poslali, On to ne čini, neka se oni zabave sami o sebi , ta ionako će nijekati Istinu i Njegovo Uskrsnuće i kad ga vide živa živcata, jer ljudska računica i pokvarenost ne popušta.

Dakle, prepoznali su ga ne po tragovima čavala, ne po probijenom boku nego po ljubavi koju im je pokazao, po milosrđu kojega su ponovno osjetili. Eto zato je danas blagdan Njegova Milosrđa , beskrajnog i neshvatljivo dubokog.

Sad nastaje jedna problem. Desetorica apostola su u zaključanoj dvorani kad im se Isus ukazao. Juda je učinio svoje, ali tu nema Tome. Gdje je on nestao. Snuždio se, razočarao se, ostavio apostolsku družinu i nestao. Nema ga cijeli dan. Ne pita Isus, a gdje vam je Toma, znade On sigurno za njega. Nakon nekog vremena evo i Tome, pokisao, ljut, šuti i ulazi u dvoranu. Apostoli svi na noge: „Toma, znaš što je novo, vidjeli smo Gospodina, sad je bio ovdje s nama razgovarao, dao nam je zadaću što nam je dalje činiti, čuješ li što ti pričamo, ta nisi gluh? Toma samo bulji u njih govoreći: „Ne bih se ja šalio s tako ozbiljnim stvarima“ O čemu to pričate, to je priča za malu djecu, ta pustite me na miru“ Nikako uvjeravanje ni priča apostola Tomu nije mogla uvjeriti. „Ako ne vidim na Njegovim rukama biljeg čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.“ (Iv 20. 25.)

Tjedan dana imali su apostoli u svojoj sredini Tomu koji nije s njima dijelio isto mišljenje i vjeru u Uskrslog Učitelja. Teško je u svojoj sredini podnositi čovjeka s kojim se nikako ne možeš složiti, pa ni u onome što se tebi čini najočitijim i od presudne je važnosti. Koliko su još  kroz čitav tjedan dana apostoli pokušavali uvjeriti Tomu da su vidjeli Isusa, ne možemo znati, jer je po svoj prilici bilo sve uzalud. Dakle, prepustili su Učitelju da on riješi Tomin „slučaj“. A oni su ga ipak zadržali u svojoj sredini.

Očito se Učitelju ne žuri. Neka se malo saberu, neka cijelu stvar komentiraju, neka ulaze čak u polemiku s Tomom oko viđenja i uskrsnuća, ta On će riješiti Tomin problem kad on to bude htio.

„I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu (opet) zaključana, a Isus dođe, stane u sredinu i reče :“Mir vama!“ zatim će Tomi: „Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran“ Odgovori mu Toma: „Gospodina moj i Bog moj“ Reče mu Isus: Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!“ ( Iv 20 26-29)

Ima ih i danas među nama mnogo koji bi pošto poto željeli vidjeti . Odatle tolika trka za viđenjima  i o viđenom. Istina, Bog se udostojava i toj želji katkad dati odgovora, ali samo djelomično i katkada. No redovit je put- Put vjere. Ne smijemo miješati pojmove znanja i vjerovanja. Ono što vidimo to znamo da postoji, a ono što ne vidimo a vjerujemo to je vjera.

Uskrsli Kriste, mi vjerujemo u tvoje uskrsnuće te se radujemo svome uskrsnuću .

Dobro je završiti ovo razmišljanje današnje nedjelje s prvim čitanjem kojega nam u djelima apostolskim piše Sv. Luka: „ U mnoštvu onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša“. Uskrsli to i danas od nas traži!

U ovoj sv. Misi molimo danas za ovogodišnje Prvopričesnike cijeloga svijeta, neka njih i sve nas prati Milosrdni  i Uskrsli Učitelj i Gospodin . Neka nam dade svoj mir, onaj mir kakvim je pozdravio apostole u zaključanoj dvorani i prvi  i osmi dan nakon svoga uskrsnuća.

Neka vam braćo i sestre, s njegovim mirom bude Sretan Uskrs ovaj danas i onaj u vječnosti- Amen 

PROPOVIJED NA VELIKI ČETVRTAK – GOD“B“ 2015.

   Na večerašnju večer, prije više od 2000 godina zbio se događaj koji će preobraziti svijet. Događaj kojemu se nitko nije nadao.
Slikari iz tih vremena naradije će slikati ovaj događaj u dvorani Posljednje večere. Nema katoličke  kuće u kojoj ne nalazimo tu sliku, ne radi umjetničke vrijednosti nego radi događaja   koji se te večeri dogodio.

  Jedamput mi je jedan obitelj donijela sliku posljednje večere u čiju su ispravnost sumnjali, jer na slici je bilo samo jedanaest apostola, dvanaestog nije bilo. Slika je ispravna, jer je slikar zamišljao stanje na posljednjoj večeri nakon što je Juda otišao na dogovor za izdaju Isusa. Isus je na Posljednjoj večeri najprije iznenadio  apostole svojom gestom kojemu su se najmanje nadali.

(Isus).... „ustane od večere, skine ogrtač, uzme ubrus i njime se opaše. Zatim ulije vode u posudu za pranje te počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan. „ ( Iv 13. 4-6)
  Kad im je oprao noge, uze svoj ogrtač, ponovno sjede za stol pa im reče: „Razumijete li što sam vam učinio? Vi mene zovete Učiteljem i gospodinom. Pravo velite, jer to i jesam. Dakle, ako ja , Gospodin i Učitelj, oprah vama noge, i vi ih morate prati jedan drugome. Dao sam vam primjer, da i vi činite kako ja učinih vama“. (Iv 14. 12-16).

  Za vrijeme te večere Isus za oproštaj govori svojim najdražim što im ima najljepše reći i ostavlja što im ima najvrijednije ostaviti. Te Njegove najljepše riječi glase: „Zapovjed vam novu dajem: Ljubite jedan drugoga, kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge!“
 Pranje nogu, čistoća duše i tijela, te ljubav jedan prema drugomu biti će uvijet da dostojno prihvate i prime ono što iza toga slijedi.
   Obećao je ostati sa svojima do konca svijeta. Te večeri „izrečena“ je Prva sv. Misa na kugli zemaljskoj. On je prvi, vječni i veliki svećenik. Ustanovio je Presveti Oltarski Sakramenat, Euharistiju po kojoj će trajno ostati s nama do konca svijeta. tu vlast iste večeri predao je svojim apostolima da to „čine Njemu na spomen“!
Apostoli će tu vlast i čast predati biskupima i svećenicima i tako će biti do konca svijeta.
  Danas je rođendan svih biskupa i svećenika cijeloga svijeta. To je On tako htio i tako naredio.
Jedan sveučilišni profesor na Ekonomskom fakultetu, angažirani katolik, imao je brojnu obitelj s dvanaestero djece pitao jednog svećenika što je najdragocjenije na svjetu ? Svećenik je bio u nedoumici i nije odmah znao što da mu odgovori. Profesor mu je odgovorio : „Nemojte se puno misliti ja ću vam kazati, najdragocijenija je stvar na svijetu svećenikova ruka koja odrješuje od grijeha i koja nam pruža Isusa Krista! „

Slično je i  ona starica kada su je upitali : „Bako zašto ti ljubiš ruku svećeniku? odgovorila : „Sinko , ja ljubim ruku svećeniku jer iz te ruke primam Boga.“. Dok budemo imali ovakvih vjernika koji će poštivati, podupirati, braniti svoje svećenike živjeti će Crkva Kristova.
Braćo i sestre ! Još jednom posvjestimo sebi događaje večerašnje večeri u dvorani posljednje večere. Dok je Isus ostavljao najsvetije za nas, jedan od njegovih učenika sve je to prezreo i pogazio i prodao ga za šaku novca.
  Zar  i večeras nema takvih? Oni koji prodaju sve vrednote svijeta za novac jer im je novac vrijedniji od Onoga koji za nas dade život. Znamo Judin svršetak, molimo Boga da ti i takvi ne završe kao Juda.
Večeras je Isus „ reako „ prvu sv. Misu. Koliko mi je stalo do Mise i do sv. Pričesti hoću li se pričestiti samo ovih dana i čekati opet do godine, da se ponovi lijepi običaj.?
I večeras ću ponoviti ono što sam više puta rekao: „Isus ni svojoj Majci nije dao tu čast i vlast da pretvara kruh u Njegovo tijelo i vino u Njegovu krv nego samo biskupima i svećenicima. Zato, molimo za svoje svećenike, pomozimo im da što dostojnije vrše svoju svećeničku zadaću, i molimo za nova svećenička i redovnička zvanja u našoj župi, našoj biskupili i cijeloj Crkvi.

HVALA TI  HVALA KRISTE, TI SI NAM ŽIVOT DAO, HVALA TI HVALA KRISTE ŠTO SI NAM DOŠAO I ŠTO SI S NAMA OSTAO- AMEN! 

DA NAĐU TEBE SVI KOJI MENE TRAŽE

Ljudi me čekaju.
Čekaju da za njih nešto učinim,
čekaju moju strpljivost, moj savjet i moju riječ,
pismo ili posjet.
   Oni račnaju da ja imam vremena i puno snage.
Ima mnogo onih kojima sam potreban,
koje bih morao poznavati, koji me susreću i očekuju,
a ja im ni imena ne znam.
   Ima ih mnogo koji traže kod mene otvorena vrata,
stolicu i sat razgovora.
Oni žele da im pomognem nositi njihov teret,
i onaj teret koji su oni sami sebi.
  gospodine, ja sa gost u tvojoj kući.
Ti si me primio, Ti me slušaš i u meni nosiš moj teret.
Došao sam tebi i ti me podnosiš.
K tebi donosim sve koji meni dolaze.
Primi njih i mene, sav njihov i sav moj teret.
Ti si dom i domaćin.
  Daj da otpočnem u tebi, daj mi odvažnosti
da ih sve nanovo pustim unutra, da mognu
NAĆI TEBE SVI KOJI MENE TRAŽE !
                                                         
                                                                 ( Jorg Zink)

"GOSPODINE, DAJ MI SNAGE DA RADIM SVE ŠTO OD MENE TRAŽIŠ, A ONDA TRAŽI OD MENE ŠTO GOD HOĆEŠ"         (SV. AUGUSTIN)

Sveti Josip

Sveti Josip, zaručnik je Marijin i Isusov hranitelj. Odlukom Hrvatskog sabora iz 1687. godine, proglašen je zaštitnikom hrvatskog naroda.

Josip je bio potomak iz Davidova kraljevskoga roda te je po njemu i Isus bio Davidov potomak. Radio je kao siromašni tesar iz Nazareta i u njegovoj je blizini Isus proveo svoje djetinjstvo i mladost, živeći jednostavnim radničkim životom. Kršćani slave Josipa, Marijinog zaručnika i Isusova poočima kao sveca i kao Božjeg odabranika, kome je Bog povjerio da bude glava nazaretske obitelji u kojoj se ostvarilo Isusovo utjelovljenje.

Uz svoj tesarski rad, Josip je bio vjernik. Molio je i čitao Sveto pismo, pristao je vršiti Božju volju i da Bog po njegovu životu čini svoja djela. Josip je bio toliko spreman Bogu vjerovati, da nije sumnjao ni onda kada mu je Bog govorio u snovima. Bog mu je u snu rekao, da uzme Mariju za svoju ženu i da se ne boji onoga što je u njoj začeto. Kasnije mu je također poručio, da uzme Mariju i dijete i ode u Egipat, i da se također u određeno vrijeme vrati iz Egipta i nastani u Nazaretu. Drugim riječima, Josip je bio dobro upućen u Božje govore. 

Bio je pobožančovjek, znao je ići pravim putem. Imao je plemenitu dušu. Primio je Mariju i Isusa pod svoj krov, pratio ih kroz život i branio, prehranjivao ih je radom svojih ruku. Po duši je bio pravednik, tj. svetac, po dostojanstvu Marijin suprug, muž nebeske kraljice, a po zanimanju othranitelj Isusa, Sina Božjega. Bio je ponizan, skroman i šutljiv, nikada se nije uzdizao ili hvalisao pred ljudima. Josip je imao čast, da su mu kao glavi obitelji, bili poslušni i Isus, Sin Božji i Marija, Majka Božja. Josip zajedno s Marijom i Isusom čini Svetu obitelj. Svetkovina sv. Josipa slavi se19. ožujka, a 1. svibnja je spomendan sv. Josipa radnika.

Molitva ispovijednikova

Gospodine  Isuse, koji si me, unatoč moje nedostojnosti da obavljam službu tvojeg milosrđa. izabrao, udostoji se prožeti  moje srce osjećajima svojeg Srca prema svim dušama kojima se približim u ispovijedaonici

Pomozi mi da ih razumijem, što više da ih i prozirem. Budi u meni da odgajamo njihovu savjest i rješavamo u svijetlu Tvojega Duha, njihove životne probleme.

Daj mi, da postanem takvo oruđe Tvoga oproštenja i tvojih darova, da svi nađu, u primanju ovog sakramenta, milost popravka i novog nastojanja u službi Tvoje ljubavi, za dobro svoje braće i čitave Crkve!Amen

„Najveći grijeh sadašnjice je taj što su ljudi izgubili osjećaj za grijeh“

Pijo XII: u govoru 26. listopada 1946.

RAZMIŠLJANJE UZ ČETVRTU KORIZMENU NEDJELJU GOD. ''B''

RAZMIŠLJANJE UZ ČETVRTU KORIZMENU NEDJELJU GOD. ''B''

Isus je kontaktirao,razgovarao sa svim vrstama ljudi koje je susretao i s kojima je bio u kontaktu; sa malima i velikima, učenim i neukima, bolesnima i zdravima, griješnim i manje griješnima.
Dakako, najviše se zadržavao u razgovoru s onima koji su dobronamjerno pitali za savjet, koje je interesirao vječni život. Svima je htio kazati koji je put ispravan za postizanje vječne sreće.
Dakako, iskorištavao je priliku u razgovorima i sa svojim protivnicima, htio je razuvjeriti u njihovo krivo ponašanje i vratiti ih iz zablude u istinu.
Tako je k njemu došao neki Nikodem koji nije bio iz običnog puka. Nikodem nije bio iz ondašnje mase. Bio je viđeniji, Židov, ugledan čovijek, plemeniti farizej lijepih moralnih kvaliteta, koji drži do sebe i do svoje savjesti. Iako farizej, bio je pobožan čovjek, vjeran Bogu. Interesiralo ga je puno toga, želio je da mu Isus protumači ono što ga muči.
Sv. Ivan za njega piše da je po noći došao tražiti Isusa. Zašto po noći?
Većina stručnjaka Svetog Pisma misli da je po noći došao iz straha da ga tko ne opazi. Bojao se po danu, da mu se ne bi drugi rugali ili ga nazvali sljedbenikom novog proroka, kojega književnici i farizeji nisu voljeli, jer im je potresao savjesti. A ljudi ne vole onoga, koji im ne da mira i uznemiruje savjesti sa savjetima i propovijedima. Drugi misle da to nije kod Nikodema bio razlog, nego navode jedan sporedan razlog. Da nije htio po vrućini po danu ići nego uvečer kad je vrijeme za razgovor pogodnije, da mogne što više pitati za savjet.
Drugi misle da Nikodem nije mogao spavati, da su ga mučila pitanja smisla života i vječnosti.
Po svemu sudeći, Nikodem nije bio kukavica, nije se skrivao noću da ga nitko ne vidi, da ne izgubi posao i ugled u židovskom vijeću kad znamo da je bio junak najtežim trenutcima Isusova života i umiranja. Tako čitamo u četrnaestoj postaji križnog puta kako su ''Josip i Artimejac i Nikodem iskazali Spasitelju posljednju počast položivši mu sveto tijelo u novu grobnicu u koju još ne bijaše nitko ukopan...''
Dakle, da se Nikodem bojao svoje farizejske sljedbe ne bih i nakon smrti na najorginalniji način pokazao ljubav i pvrivrženost Spasitelju. Pokloniti Isusu svoju vlastitu grobnicu, mogao je to samo onaj koji je u njega čvrsto vjerovao i koji mu je za života otvorio oči duše i srca.
Između ostaloga, što mu je Isus raznjašavao, sve ono što je Nikodema interesiralo,a po svoj prilici taj je razgovor trajao dugo u noć, a Isus nije štedio ni vremena niti riječi da sve objasni Nikodemu, sv. Ivan je zabilježio kako je Isus rekao Nikodemu, što čitamo u sv. Pismu : ''Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinju, tako ima biti podignut sin čovječiji da svaki koji u Nj vjeruje,ima život vječni''.
Oni koji imalo čitaju Bibliju, mjedena zmija im ne bi trebala biti strana. Naime, Izraelci putujući 40 godina iz Egipta do Obećane zemlje, pored svih dobročinstva koje im je Bog iskazivao na tom putu,bili su najčešće nezadovoljniji pa su vrlo često govorili protiv Boga i protiv Mojsija. U Knjizi Brojeva čitamo kako je narod putem postao nestrpljiv. I počne govoriti i protiv Boga i protiv Mojsija: ''Zašto nas izvedoste iz Egipta da pomremo u ovoj pustinji? Nema kruha, nema vode, a to bijedno jelo već se ogadilo dušama našim''. Onda Bog pošalje na narod ljute zmije: ujedale ih one, tako te pomrije mnogo naroda u Izraelu. Dođe narod k Mojsiju i reče: ''Sagriješili smo kad smo govorili protiv Boga i protiv Tebe. Pomoli se Bogu da ukloni zmije od nas!'' Mojsije se pomoli za narod i Bog reče Mojsiju: '' Napravi otrovnicu i stavi je na stup: tko god bude ujeden,ostati će na životu ako je pogleda.''
Mojsije napravi zmiju od mjedi i postavi je na stup. Kad bi koga ujela ljutica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio. / Br.20. 4-9./.
Kao što je Bog našao načina da spasi Izraelce od ujeda zmije, pod uvjetom da pogledaju na stup i ozdrave, tako je Bog u svojoj neizmjernoj ljubavi našao načina da spasi svijet, sve one koji pogledaju na raspetog na Kalvariji, koji se u njega i njegovu žrtvu na križu uzdaju.
Isus nastavlja razgovor s Nikodemom i obrazlaže mu sve ono što je potrebno za njegovo spasenje i daje odgovore na njegova pitanja.
''Bog je tako ljubio svijet te je dao svog Sina Jedinorođenca da ni jedan koji u Njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da osudi svijet, nego da se svijet spasi po Njemu.''
/Iv.3.16.18/.
Vjerovatno je Nikodem ovo nijemo slušao te se čudio i divio Bogu i Njegovoj ljubavi. Shvatio je Nikodem da je Sin Božji – Bog – rođeni živio na zemlji, proveo patnički život i završio na križu sve iz ljubavi za čovjeka. Isus u razgovoru s Nikodemom ide dalje: '' Svjetlo je došlo na svijet, a ljudi su više voljeli tamu nego Svjetlo jer su im djela bila zla''.
/ Iv.3,19 – 21/
Drugim riječima: Ako koji Izraelac kojega ujela ljutica, nije htio pogledati na stup spasa, Bog nije kriv što je završio smrću.
Gotovo je neshvatljivo i neprihvatljivo zašto je čovjek tako zao, zašto neće Boga i ono što mu Bog nudi. Jedan je jedini odgovor: Ljudi više vole tamu nego svijetlo. Najveći je nesporazum između Boga i čovjeka što Bog stavlja naglasak na vječno, a čovjek na vremenito, što Bog stavlja naglasak na dušu , a čovjek na tijelo. Tada kao i sada ljudi vode samo ovozemaljsku računicu, i sve podređuje tjelesnom – zemaljskom. I što se god s tim kosi čovjek odbacuje od sebe.
Nemojmo se umišljati da su to neki daleki ljudi, oni koji su živjeli u Nikodemovo vrijeme to su ljudi i našeg vremena. Ovim nalikuju i mnogi kršćani. Misle, govore, čine i ponašaju se kao da za Boga nikada nisu čuli.
Nalazimo se u drugoj polovici Korizmenog vremena. Jesmo li razmislili o smislu i važnosti vremena i svijeta u kojem živimo.
Mojsije je u pustinji na Božiji nalog podigao mijedenu zmiju, da svakoga koga otrovnica ugrize,pogleda u taj znak i ozdravi. Za nas je taj znak Kristov Križ. Svatko tko na svom životnom putu gleda raspetog Krista i nosi ga u svom srcu neće biti izgubljen.
Rekoše da u ovo naše vrijeme sve više dolaze tzv. prijetnje na rušenje križa na Humu iznad Mostara. Taj znak podignut na Humu od 33 metra visine,on je znak ljubavi za svakoga čovjeka, znak mira i blagoslova, jedno jamstvo čovjekove sreće na zemlji i vječnosti. On se može srušiti, ali križ u srcu i duši njegovih vjernih nikada ni u kom slučaju ne može biti uništen. Uostalom na što bi ovaj svijet sličio kad bi smo sve križeve na crkvama, katedralama, grobljima, vlastitim domovima, na prsima pobožnih duša, uklonili svijet bi bio daleko, daleko crnji i jadniji.
U ovim svetim korizmenim danima pozdravimo križ i Onoga koji nas je križem i svojom mukom otkupio!
ZDRAVO KRIŽU, JEDINA NADO !